Od prvih treninga u podgoričkoj bokserskoj sali, preko evropskih i svjetskih pojaseva, do priznanja najboljeg sportiste države – Predrag Radošević izgradio je karijeru vrijednu poštovanja. Iza njegovih šampionskih pojaseva nalazi se priča o disciplini, odricanju, porodici, humanosti i ljubavi prema Crnoj Gori.
U istoriji crnogorskog sporta postoje imena koja se ne pamte samo po osvojenim medaljama i trofejima. Pamte se po istrajnosti, po načinu na koji su do uspjeha stigli i po ponosu sa kojim su predstavljali svoju zemlju. Jedno od tih imena je Predrag Peđa Radošević.
Podgoričanin koji je u 38 profesionalnih mečeva ostvario 35 pobjeda uz 3 poraza, osvojio međunarodne šampionske pojaseve i dva puta bio proglašen najboljim sportistom Crne Gore u izboru sportskih novinara, ostavio je dubok trag u istoriji crnogorskog boksa.
Dječak iz Podgorice koji je rano naučio vrijednost rada
Predrag Radošević rođen je 28. septembra 1984. godine u Podgorici. Njegovo djetinjstvo, kako je kasnije govorio, obilježili su druženje sa prijateljima iz kvarta, fudbal, dječje igre i porodična toplina.
Već sa 15 godina počeo je da radi u podgoričkom ugostiteljstvu. U intervjuu za Montenegro magazin prisjetio se da je dio prve zarade dao majci kako bi joj pomogao da plate kiriju.
Taj detalj govori mnogo o čovjeku koji će kasnije osvajati velike sportske titule. Prije nego što je postao poznat široj javnosti, naučio je koliko vrijede trud, novac zarađen sopstvenim radom i podrška porodici.
Nakon prvog poraza u boksu, umjesto da odustane, odlučio je da se ozbiljnije posveti sportu. Bio je to početak puta koji će trajati više od dvije decenije.
BK Podgorica i početak bokserske karijere
Boksom je počeo da se bavi 2000. godine u Bokserskom klubu Podgorica. Pod vođstvom trenera Dragana Đuričkovića razvijao je vještine, sticao takmičarsko iskustvo i privukao pažnju stručne javnosti.
Jedan od ranih međunarodnih uspjeha ostvario je na turniru Bronco Cup u Stokholmu, gdje je osvojio trofej najboljeg boksera. Tokom amaterske karijere, prema biografiji predstavljenoj na tribini „Podgoričke priče“, odboksovao je 127 mečeva i ostvario 108 pobjeda.
Osvajao je turnire, među kojima su Turnir omladinskih nada u Mostaru i Zlatna rukavica u Novom Sadu, a tri puta uzastopno bio je državni prvak. Profesionalno je debitovao 14. avgusta 2004. godine. Profesionalni boks zahtijevao je novu vrstu pripreme, veću odgovornost i spremnost da se suoči sa borcima kojima je boks bio životni poziv.
Banjaluka 2006: trenutak koji je obilježio karijeru
Četrnaesti oktobar 2006. zauzima posebno mjesto u karijeri Predraga Radoševića. U banjalučkoj dvorani Borik, svega nekoliko mjeseci nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, mladi Podgoričanin dobio je priliku da se bori za privremenu WBC omladinsku svjetsku titulu u srednjoj kategoriji.
Protivnik je bio Gruzijac Levan Šonija. Radošević je nakon deset rundi slavio na poene i osvojio pojas. Bio je to jedan od velikih ranih međunarodnih uspjeha crnogorskog profesionalnog boksa poslije obnove nezavisnosti.
Posebnu vrijednost tom trenutku daje arhivska fotografija na kojoj Radošević sa šampionskim pojasom stoji pored Marjana Beneša, jednog od najvećih boksera sa prostora bivše Jugoslavije, i Miroslava Popovića.
Iste godine sportski novinari proglasili su ga najboljim sportistom Crne Gore. Sa svega 22 godine Peđa je već bio jedno od najznačajnijih imena domaćeg sporta.

Godine međunarodnih pobjeda
Osvajanje WBC International Silver titule 2011. i IBF International pojasa 2012. potvrdilo je Radoševićev kvalitet i omogućilo mu napredovanje na međunarodnoj sceni.
Posebno značajna bila je pobjeda nad njemačkim bokserom Ronijem Gabelom na Zlatiboru početkom 2012. Njih dvojica će se gotovo sedam godina kasnije ponovo sastati, ovoga puta u borbi za evropsku titulu.
Godine 2013. u Dortmundu se sastao sa Feliksom Šturmom, višestrukim svjetskim šampionom, u eliminacionom meču za IBF svjetsku titulu srednje kategorije. Iako nije savladao Šturma, činjenica da se našao u takvoj borbi pokazala je koliko je daleko stigao bokser iz Podgorice.
Radošević se vratio treninzima, nastavio da pobjeđuje i pripremio se za jedan od najvećih trenutaka svog sportskog života.
Morača 2015: evropski pojas pred svojom publikom
Sedamnaestog maja 2015. podgorička Morača bila je mjesto velikog bokserskog spektakla. Predrag Radošević i iskusni Italijan Đuzepe Lauri borili su se za WBO evropsku titulu u supervelter kategoriji.
Lauri je iza sebe imao više od 70 profesionalnih nastupa. Njegovo iskustvo bilo je dodatni izazov, ali Radošević je nakon dvanaest rundi slavio jednoglasnom odlukom sudija.
Crna Gora dobila je WBO profesionalnog evropskog šampiona, a Peđa ostvario jedan od svojih najvećih sportskih snova. Posebnu emociju pobjedi dala je činjenica da je pojas osvojio upravo u rodnom gradu, pred navijačima koji su ga pratili od početka karijere.
Od Podgorice do Liverpula
Evropska titula otvorila je vrata još većih izazova. U junu 2016. Radošević je dobio priliku da se u Liverpulu bori za seniorsku WBO svjetsku titulu protiv tadašnjeg šampiona Lijama Smita.
U meč je ušao sa 30 profesionalnih pobjeda i jednim porazom. Bio je rangirani izazivač WBO-a, što je izuzetan rezultat za sportistu iz zemlje sa malom bokserskom bazom.
Smit je odbranio titulu, ali Radoševićev nastup u borbi za jedan od najvažnijih svjetskih pojaseva ostao je značajno poglavlje njegove karijere. Njegov put pokazao je da i bokser iz male države može stići do najvećih profesionalnih arena.
Hameln 2018: povratak na evropski tron
Jedno od najvažnijih poglavlja njegove karijere ispisano je 8. decembra 2018. u njemačkom Hamelnu. Nakon duže pauze izazvane povredom, Peđa je prihvatio borbu protiv domaćeg boksera Ronija Gabela za WBO evropsku titulu.
Gabel je imao prednost domaćeg terena i kontinuitet nastupa. Radošević je, sa druge strane, imao iskustvo i pripreme koje je odradio sa svojim timom. Savladao je Gabela jednoglasnom odlukom sudija i drugi put postao WBO evropski šampion.
Uspjeh je imao i dublje, lično značenje. Pobjedu je posvetio velikom prijatelju i nekadašnjem šefu stručnog štaba Rajku Tomiću, koji je preminuo prije tog trenutka. U razgovorima nakon osvajanja titule govorio je o njegovoj podršci i značaju koji je imao u njegovom životu.

Dvostruka kruna: najbolji sportista Crne Gore
Kraj 2018. donio je Predragu Radoševiću dva velika priznanja. Udruženje sportskih novinara Crne Gore proglasilo ga je najboljim sportistom godine, drugi put nakon 2006. U tradicionalnoj anketi, u kojoj su učestvovala 93 sportska novinara, dobio je 53 glasa.
Nekoliko dana kasnije, Crnogorski olimpijski komitet takođe ga je izabrao za najboljeg sportistu Crne Gore u 2018. godini. Dvostruko priznanje predstavljalo je potvrdu njegovog višegodišnjeg rada i svega što je postigao na međunarodnoj sceni.
Prilikom dodjele nagrade zahvalio je treneru Draganu Đuričkoviću, kondicionom treneru i kumu Zlatku Malikoviću, menadžeru i promoteru Redžu Dedeiću, kao i porodici. U februaru 2019. primio ga je i tadašnji ministar sporta i mladih Nikola Janović, koji mu je uručio nagradu namijenjenu najboljem sportisti države.
Šampion u ringu, odgovoran profesionalac izvan njega
Radošević je uspješnu sportsku karijeru godinama gradio paralelno sa zahtjevnim profesionalnim pozivom. Bio je pripadnik Posebne jedinice policije Crne Gore.
U decembru 2018, nakon osvajanja evropske titule, Uprava policije javno je izrazila ponos zbog uspjeha kolege.
U intervjuu za Monitor govorio je o usklađivanju posla, treninga, priprema u inostranstvu i porodičnog života. Uz sve to, završio je i fakultet. Njegov primjer pokazuje koliko su organizacija, upornost i disciplina važni za vrhunski sport.
Najveća pobjeda je pomoći drugome
Iza velikih sportskih rezultata nalazi se još jedna priča koju vrijedi ispričati – priča o humanosti.
Crnogorski šampion učestvovao je 2018. u humanitarnoj televizijskoj emisiji „Dnevnica“, u kojoj javne ličnosti kroz različite poslove prikupljaju sredstva za porodice kojima je potrebna pomoć. Tokom snimanja obavljao je više poslova, među kojima i fizički zahtjevan rad na gradilištu.
U razgovoru za Vijesti govorio je o zadovoljstvu što je mogao pomoći porodici i podijeliti iskustvo sa mladima koji se bave boksom. Otkrio je i da je prilikom organizovanja mečeva u Crnoj Gori nastojao da dio prihoda od ulaznica bude usmjeren u humanitarne svrhe.
Sa prijateljima je organizovao akcije pomoći djeci bez roditeljskog staranja i djeci sa smetnjama u razvoju, u Podgorici, Bijelom Polju i Herceg Novom. Takve aktivnosti, kako je objasnio, nije uvijek želio da predstavlja javnosti.
Njegovo shvatanje humanosti pokazuje da uspjeh ne mjeri samo brojem pobjeda i pojaseva. Ponekad se najveća pobjeda ostvaruje onda kada svojim postupkom nekome uljepšamo život.
Porodica kao najveća podrška
U intervjuu koji je početkom 2019. objavio magazin Gracija, Radošević je otvorio vrata svog porodičnog života. Sa suprugom Slađom govorio je o zajedništvu i važnosti podrške koju sportista dobija kod kuće.
Posebno mjesto u njegovom životu zauzimaju njegova djeca, sin Vuk i ćerka Elena. Sa suprugom Slađom, Peđa je izgradio porodicu koja mu je najveći oslonac. Iako je osvojio brojne šampionske pojaseve, vrijednost koju porodica ima za njega najbolje ilustruje naslov razgovora iz 2019. godine: „Vuk je moj najveći trofej“. Danas tu porodičnu priču upotpunjuje i njegova ćerka Elena.
Radošević je isticao koliko mu znači razumijevanje najbližih tokom zahtjevnih priprema, putovanja i dugih odsustava. U razgovoru za Montenegro magazin otkrio je i da je tokom boravka u bokserskim kampovima često čitao knjige, posebno djela Paula Koelja. Među omiljenim naslovima izdvojio je „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i knjigu „Kakve su ti misli, takav ti je i život“ oca Tadeja.
Iako je zahvaljujući boksu obišao brojne zemlje, posebno je cijenio putovanja sa porodicom. Za njega je društvo najbližih bilo važnije od same destinacije.

Povratak 2022: dokaz da šampionski karakter ne nestaje
Nakon više od tri godine bez profesionalnih mečeva, Predrag Radošević ponovo je ušao u ring 15. oktobra 2022. U Kelnu ga je čekao iskusni hrvatski bokser Boško Mišić, a ulog je bio svjetski pojas WBU federacije.
Sa 38 godina i nakon duge takmičarske pauze, Peđa je pokazao da godine nijesu ugasile njegovu želju za takmičenjem. Nakon dvanaest rundi sudije su jednoglasno proglasile crnogorskog borca pobjednikom.
Radošević je osvojio WBU svjetski pojas i ostvario svoju 35. profesionalnu pobjedu. Šesnaest godina nakon uspjeha u Banjaluci, ponovo je osvojio svjetski pojas, ovoga puta kao iskusan borac koji je iza sebe imao brojne evropske i međunarodne uspjehe.
U intervjuu za Meridiansport nakon pobjede govorio je o svemu što mu je boks donio i zahvalnosti koju osjeća prema sportu kojem je posvetio život. Njegova karijera pokazuje da šampionski karakter ne znači samo stići na vrh, već pronaći snagu da se na njega ponovo vratiš.

Znanje i iskustvo koje vrijedi prenijeti mladima
Predrag Radošević nije zaboravio koliko je sport važan u odrastanju. U razgovorima sa medijima pozivao je mlade da se bave fizičkom aktivnošću, bez obzira na to da li će izabrati boks, fudbal, košarku, džudo ili neki drugi sport.
Jedan lijep primjer njegovog odnosa prema najmlađima zabilježen je u novembru 2020, kada je bio gost onlajn časa fizičkog vaspitanja učenika podgoričke Osnovne škole „Sutjeska“. Djeci je govorio o fizičkoj aktivnosti, ishrani, higijeni i sportskoj karijeri, pokazao priznanja i odgovarao na pitanja.
U intervjuu iz 2021. govorio je i o želji da poslije takmičarske karijere možda osnuje sopstveni bokserski klub. Bila je to ideja da iskustvo koje je stekao širom svijeta ostavi u Crnoj Gori i pomogne mladim bokserima da napreduju.
Velika karijera ne završava se posljednjim mečom. Njena vrijednost nastavlja da živi kroz ljude koje je inspirisala i znanje koje može prenijeti narednim generacijama.
Predrag Radošević: profesionalni bilans i najveće titule
Prema bilansu koji je Predrag Peđa Radošević lično potvrdio za Rezultat.me, odboksovao je 38 profesionalnih mečeva – ostvario je 35 pobjeda i pretrpio 3 poraza. Prema međunarodnoj evidenciji WBA, 13 pobjeda ostvario je nokautom.
Osvojio je privremenu WBC omladinsku svjetsku titulu, WBC i IBF internacionalne pojaseve, dvije WBO evropske titule i WBU svjetski pojas. Bio je izazivač za seniorsku WBO svjetsku titulu 2016. Dva puta proglašen je najboljim sportistom Crne Gore u izboru sportskih novinara, dok ga je 2018. najboljim proglasio i Crnogorski olimpijski komitet.
Od prvih treninga u Podgorici do šampionskih večeri u Banjaluci, Morači i Njemačkoj, Radošević je pokazao koliko jedan sportista može ostvariti kada vjeruje u sebe, svoj tim i vrijednosti na kojima gradi život.
Crna Gora ima mnogo razloga da bude ponosna na njegove rezultate. Ipak, možda je najveća vrijednost njegove priče u tome što pokazuje da šampion nije samo čovjek koji podigne pojas nakon posljednjeg gonga.
Šampion je i čovjek koji ne zaboravlja odakle je krenuo, poštuje ljude uz sebe, pomaže drugima i svojim primjerom pokazuje mladima da se veliki ciljevi ostvaruju radom.
Predrag Peđa Radošević – ime koje zaslužuje posebno mjesto u istoriji crnogorskog sporta.
Pročitajte i: CG SPORT 360° – kompletan profil Predraga Radoševića, biografija, titule i profesionalni bilans.
Dodatni izvori: BoxRec – profesionalne titule i hronologija, RTCG – WBU titula 2022..
Naslovna fotografija: Meridiansport – arhivska fotografija iz intervjua 2022.
