Preuzmite aplikaciju za telefon
Zanimljivosti

Neleteći Holanđanin: Legendarni Bergkamp imao je neobičan uslov kada je potpisivao za Arsenal

Denis Bergkamp je 1995. godine prilikom dolaska u Arsenal zahtijevao da ne putuje avionom. Otkrijte priču o Neletećem Holanđaninu.

Denis Bergkamp drži dres Arsenala sa brojem 10 na predstavljanju 1995. godine

Jedan od najtalentovanijih fudbalera svoje generacije bio je spreman da prihvati manje novca samo da više ne mora da uđe u avion.

Kada je Denis Bergkamp 20. juna 1995. godine stigao iz Intera u Arsenal, londonski klub dobio je fudbalera koji će promijeniti njegovu istoriju. Međutim, tokom pregovora Holanđanin je postavio neobičan uslov – neće putovati avionom.

Arsenal je prihvatio njegov zahtjev, a Bergkamp je tokom narednih 11 godina postao jedna od najvećih legendi kluba. Njegova odluka donijela mu je i nadimak The Non-Flying Dutchman – Neleteći Holanđanin, igru riječi na engleski naziv legende o Letećem Holanđaninu.

Od dječaka iz Amsterdama do najveće scene

Denis Nikolaas Marija Bergkamp rođen je 10. maja 1969. u Amsterdamu. Fudbalski put započeo je u Holandiji, a u Ajaksovu omladinsku školu stigao je 1981. godine. Za prvi tim debitovao je kao tinejdžer 1986. pod vođstvom Johana Krojfa. Upravo u tom okruženju razvijao je osjećaj za prostor, kontrolu lopte i sposobnost da predvidi poteze protivnika.

Sa Ajaksom je osvojio Kup pobjednika kupova 1987. i Kup UEFA 1992. godine. Nakon prelaska u Inter 1993. osvojio je Kup UEFA i sa italijanskim klubom 1994, ali mu je boravak u Italiji donio i problem koji će obilježiti ostatak njegove karijere.

Denis Bergkamp na predstavljanju ekipe Ajaksa 3. jula 1989.
Mladi Bergkamp u Ajaksu, 3. jula 1989. Foto: Rob Croes / Anefo, Nationaal Archief / CC0 1.0. Konvertovano u WebP i smanjeno.

Strah koji je počeo da utiče na njegovu igru

Bergkampova fobija razvijala se tokom igračke karijere, a posebno se intenzivirala poslije Svjetskog prvenstva 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama i tokom boravka u Interu. U autobiografiji Stillness and Speed, objavljenoj 2013. godine, opisao je putovanja malim avionima na gostovanja italijanskog kluba. Turbulencije i skučen prostor izazivali su mu osjećaj klaustrofobije.

Strah je postao toliko izražen da je i tokom utakmica razmišljao o letu kojim će se vratiti kući. U razgovoru za FourFourTwo objasnio je da je zbog toga prestajao da uživa u fudbalu i da mu je odluka da ostane na zemlji vratila slobodu da se posveti igri.

Konačnu odluku donio je u junu 1995. godine, uoči kvalifikacionog gostovanja Holandije Bjelorusiji u Minsku. Nakon neprospavane noći saopštio je selektoru Gusu Hidinku i reprezentativnom ljekaru da više neće letjeti.

U javnosti su godinama kružile različite verzije o nastanku straha, naročito priče povezane sa Mundijalom u SAD. Međutim, sam Bergkamp je u knjizi Stillness and Speed naglasio da su presudnu ulogu imala česta putovanja malim avionima tokom prve sezone u Interu. Prisjetio se i veoma neprijatne turbulencije iz perioda kada je igrao za Ajaks, na letu u blizini Etne.

Uoči odlaska u Minsk razgovarao je sa selektorom Gusom Hidinkom i ljekarom Fritsom Keselom. Nije bila riječ o običnoj nelagodnosti: prethodne noći nije mogao da zaspi. Kada je konačno saopštio odluku, osjetio je ogromno olakšanje. Njegov agent Rob Jansen odmah je prihvatio taj izbor, iako je bio svjestan da će uticati na pregovore i raspored utakmica.

U oktobru 1996. Bergkamp je u Cardiff stigao kopnenim putem, preko Holandije, iako zbog povrede zadnje lože nije mogao da nastupi protiv Velsa. Tada je javno govorio o fobiji i mogućnosti da potraži stručnu pomoć. The Independent je izvijestio o tom razgovoru.

Zbog svoje odluke pristao je i na manju zaradu

Dolazak u Arsenal označio je početak novog poglavlja, ali Bergkamp nije namjeravao da odustane od odluke. Sam je potvrdio da je tokom ugovornih pregovora gotovo odmah rekao da neće letjeti, ali da može putovati drugim prevoznim sredstvima.

U odlomku autobiografije koji je objavio The Independent naveo je primjer finansijskog kompromisa: kada bi tokom pregovora tražio milion, Arsenal bi ponudu umanjio za sto hiljada zbog toga što neće letjeti. Bergkamp je takav kompromis prihvatio.

Iako se ovaj dogovor često opisuje kao klauzula „No Fly“, javno dostupni izvori potvrđuju njegov zahtjev i dogovor sa klubom, a ne tačan pravni naziv ili tekst odredbe u originalnom ugovoru.

Denis Bergkamp ispred stadiona Hajberi među navijačima Arsenala, avgust 2003.
Bergkamp ispred Hajberija, 27. avgusta 2003. Foto: Alexander Ottesen / CC BY-SA 2.5. Konvertovano u WebP.

Automobilom, vozom i brodom do evropskih stadiona

Odluka da ne leti nije značila da Bergkamp nikada neće igrati evropske utakmice na strani. Kada je bilo izvodljivo, putovao je automobilom, vozom ili brodom, često polazeći ranije od saigrača.

U septembru 1999. godine krenuo je na gostovanje Fiorentini u Ligi šampiona na put koji je, prema tadašnjem izvještaju Independenta, trebalo da traje oko 20 sati.

Ipak, neke destinacije bile su predaleke. Arsenal je bez njega izgubio od Dinama u Kijevu 1998. godine, a Holanđanin je propustio i gostovanje bivšem klubu Interu u novembru 2003. godine, kada su „tobdžije“ slavile 5:1 na San Siru. UEFA je u najavi tog susreta izričito navela strah od letenja kao razlog njegovog odsustva.

Posebno je zanimljivo da je u septembru 2002. putovao automobilom u Ajndhoven, gdje je Arsenal savladao PSV sa 4:0. Prema UEFA-i, bio je to njegov prvi nastup na evropskom gostovanju poslije dvije godine.

Bergkamp je 2000. godine nastupio u finalu Kupa UEFA protiv Galatasaraja u Kopenhagenu, a šest godina kasnije bio je na klupi u finalu Lige šampiona protiv Barselone u Parizu, u kojem nije ulazio u igru.

Legenda kojoj nijesu bila potrebna krila

Uprkos neobičnom ograničenju, Bergkamp je za Arsenal odigrao 423 utakmice i postigao 120 golova. Osvojio je tri titule prvaka Engleske i četiri FA kupa, a bio je član čuvene generacije „Nepobjedivih“, koja je sezonu Premijer lige 2003/04 završila bez poraza.

Arsenal mu je 2014. godine odao priznanje postavljanjem statue ispred stadiona Emirejts.

Denis Bergkamp na otkrivanju svoje statue ispred stadiona Emirejts 22. februara 2014.
Bergkamp na otkrivanju svoje statue ispred Emirejtsa, 22. februara 2014. Foto: Kieran Clarke / CC BY 2.0. Konvertovano u WebP.

Život poslije fudbala: povratak u Ajaks i rad sa mladima

Nakon završetka igračke karijere 2006. godine Bergkamp nije odmah požurio na trenersku klupu. Njegova oproštajna utakmica između Arsenala i Ajaksa, 22. jula 2006, otvorila je eru novog stadiona Emirejts.

Trenerskom poslu posvetio se u domovini. Od 2008. radio je u različitim ulogama u Ajaksu, najprije stičući iskustvo, potom radeći sa mlađim kategorijama, a od 2011. kao pomoćni trener prvog tima. Sarađivao je sa Frankom de Burom, Peterom Bosom i Marselom Kajzerom. Bio je dio stručnog štaba u godinama kada je Ajaks osvojio četiri uzastopne titule prvaka Holandije.

Sa Johanom Krojfom i Vimom Jonkom bio je jedan od nosilaca reformi poznatih kao „plišana revolucija“, usmjerenih na individualni razvoj igrača i veće oslanjanje na klupsku akademiju. Njegov cilj bio je da talentovani fudbaleri dobiju prostor za napredak, umjesto da se rezultati ostvaruju isključivo kupovinom gotovih igrača.

Iz Ajaksa je otišao u decembru 2017. poslije promjena u stručnom štabu, a 2019. kratko je pomagao u radu omladinskog pogona Almere Sitija. Prema evidenciji njegovih trenerskih angažmana, taj posao završio je u junu 2019.

Porodica: supruga, četvoro djece i fudbal kao zajednička ljubav

Iza njegovog mirnog nastupa i nadimka „Ledeni čovjek“ nalazi se čovjek kojem je porodica izuzetno važna. Sa suprugom Henritom Ruizendal u braku je od 1993. godine. Imaju tri ćerke i sina, a dio porodičnog života izgradili su tokom njegovog dugog boravka u Engleskoj.

Henrita je u autobiografiji svog supruga objasnila da nije pokušavala da ga prisili da leti. Nakon što je prestao da putuje avionom, primijetila je koliko je smireniji. Djeca su slobodno putovala vazdušnim putem, a Denis ih je vozio do aerodroma i dočekivao. Njegova odluka nije postala pravilo koje je nametao ostalim članovima porodice.

Sin Mitchel krenuo je očevim stopama kao fudbaler sredine terena. Razvijao se u Almere Sitiju, potom se oprobao u Arsenalovoj akademiji i 2021. potpisao za mlađu selekciju Votforda. Kasnije je nastupao za Bromli i Veling junajted. U razgovoru povodom dolaska u Votford istakao je da želi da izgradi sopstveni fudbalski put, ali i da mu je otac najveća podrška. Profil Mitchela Bergkampa u Velingu potvrđuje te etape njegove karijere.

Fudbal povezuje porodicu i na drugi način: njegova najstarija ćerka Estelle je partnerka holandskog fudbalera Donija van de Beka. Kada su 2022. dobili prvo dijete, Denis je postao djed. U januaru 2025. viđen je i na utakmici Đirone protiv Arsenala, na stadionu kluba za koji je tada nastupao Van de Bek.

Gdje je Bergkamp danas i čime se bavi?

U novembru 2026. Bergkamp ima 57 godina. Poslije dugogodišnjeg rada u holandskom fudbalu najveći dio svog javnog života posvećuje povremenim fudbalskim događajima, razgovorima o karijeri i projektima vezanim za svoje nasljeđe, a nije potvrđeno da trenutno obavlja stalnu trenersku funkciju.

Njegov menadžer Rob Jansen u avgustu 2025. govorio je o tome koliko se Bergkamp povukao iz medija. Potvrdio je i da igra golf, ali nije detaljno opisivao njegov svakodnevni život. Zato ne treba zaključiti da se bavi isključivo golfom ili da je potpuno napustio fudbal.

U januaru 2025. Udruženje fudbalskih novinara Engleske odalo mu je priznanje na svečanosti u Londonu. Među gostima bili su Arsen Venger i Ijan Rajt, a uz Bergkampa su bili supruga i svo četvoro odrasle djece. Izvještaj Udruženja fudbalskih novinara bilježi njegovu snažnu vezu sa Engleskom, gdje je proveo 11 godina karijere i započeo porodični život.

U februaru 2026. dao je intervju FIFA-i o Mundijalima 1994. i 1998. i reprezentativnoj karijeri, tokom koje je postigao 37 golova na 79 utakmica. Posebno mjesto u toj priči ima pogodak protiv Argentine u četvrtfinalu 1998. u Marseju, kada je nakon dugog dodavanja Franka de Bura jednim dodirom umirio loptu, drugim savladao čuvara i trećim poslao loptu u mrežu.

U aprilu 2026, u razgovoru sa Robom Jansenom, Bergkamp je odbacio mogućnost ponovnog angažmana u Ajaksu. Način na koji se rastao sa klubom 2017. ostavio je dubok trag, a bivši napadač smatra da njegov i Krojfov koncept razvoja igrača kasnije nije dosljedno sproveden.

Drugačije govori o Arsenalu. U maju 2026. Jansen je rekao da vidi Bergkampa u budućoj ulozi u londonskom klubu, posebno u radu na terenu sa mlađim fudbalerima, a ne kao glavnog trenera. Njegova izjava govori o mogućnosti budućeg angažmana, ne o zvaničnom imenovanju.

Na njegovom ličnom sajtu predstavljeni su i projekti koji čuvaju uspomenu na karijeru, potpisani dresovi, kolekcionarski predmeti i saradnja na umjetničkim skulpturama. Iako više nije u centru pažnje svake sedmice, fudbal je i dalje važan dio njegovog života.

Dodatni izvori: FIFA – intervju, februar 2026.; Sportnieuws.nl – razgovor sa menadžerom, avgust 2025.; Vandaag Inside – april 2026.; autobiografija Stillness and Speed (2013).

Fudbaler koji nije želio da se odvoji od zemlje svojom tehnikom, golovima i nevjerovatnim potezima ipak je dostigao fudbalske visine o kojima su mnogi mogli samo da sanjaju.

Izvori: Arsenal FC – profil legende, Premier League – transfer 1995., FourFourTwo, The Independent, UEFA i autobiografija Denisa Bergkampa Stillness and Speed. Naslovna fotografija: Colorsport, predstavljanje u Arsenalu 1995. godine.

Još iz sporta